U pikniku se uživa od davnina

Piknik – druženje u prirodi uz hranu i piće stoljećima je omiljena zabava u raznim dijelovima svijeta.

I dok se u Srednjem vijeku takav oblik dokolice vezivao uz aristokraciju koja je u prirodu išla najčešće zbog lova, neizostavan dio europske građanske kulture piknici su postali u 19. stoljeću o čemu svjedoči mnoštvo tragova iz književnosti i slikarstva.

Dovoljno je spomenuti da je slavni Eduard Manet jednu od svojih najpoznatijih slika “Doručak na travi”, koju smatraju prvim djelom moderne umjetnosti, 1862. smjestio upravo na piknik, suočivši nesvakidašnjem prizoru obnažene dame u društvu odjevenih muškaraca ugodno okruženje šumskog proplanka s dekicom i košarom punom delicija.

Iako su uvriježeno namijenjeni kasnijem doručku ili ručku na svježem zraku piknici se mogu održati i kao raskošna večera. Temeljnog pravila nema – u pikniku može u bilo koje doba dana uživati romantičan par željan osame, obitelj i prijatelji željni druženja, kolege s posla ili slobodnih aktivnosti…

Ipak, u njihovu je središtu neizostavna košarica s hranom, slasticama i voćem, vinom, pjenušcem, pivom ili sokovima… U Francuskoj ili Engleskoj su ih, primjerice, često doživljavali važnim društvenim događajima sa složenim jelima i maštovitim pićima za koje su ponekad bili potrebni dani pripreme.

Tradicionalno, u Hrvatskoj je kao dan za piknik najpoznatiji Praznik rada 1. svibnja, u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama dani njihove neovisnosti, a u Italiji Uskrsni ponedjeljak.

U novije vrijeme piknici se vežu i uz koncerte i predstave na otvorenom, kao i uz popularizaciju znanosti. Primjerice Znanstveni piknik je najveća manifestacija popularizacije znanosti u Hrvatskoj koja se kao neformalno druženje sa znanošću i umjetnošću provodi od 2012. godine. Osim toga, piknici mogu imati i političko značenje zauzimanja javnih prostora.

Poznati je primjer Paneuropski piknik 1989. koji je bio zamišljen kao skup Austrijanaca i Mađara na livadi uz granicu, a iskoristilo ga je 600-tinjak istočnonjemačkih turista koji su otvorenu mađarsku granicu iskoristili za prijelaz na Zapad čime su nagovijestili skori pad Željezne zavjese.